Krešo je rođeni Zagorec iz malog mjesta kraj Oroslavja. Cijeli radni vijek proveo je kao kovinotokar u metalskoj firmi, ali to mu je samo kamuflaža — kao što Superman preko dana glumi da je novinar Clark Kent.
U duši, Krešo Oremuš je pravi bluzer. Jedan od najvećih svjetskih harmonikaša koji je svirao s najvećima, a nedavno je dobio i nagradu Bluebird, kojom se može pohvaliti i sam B.B. King. U mom bendu ga možda najbolje poznaje Lazo — dijelili su binu na koncertima Piksibnera. Danas nam je Krešo došao na probu da, prije koncerta u Regeneratoru u Zaboku gdje će nam gostovati, prođemo s bendom kroz repertoar.
Jedva sam čekao vidjeti reakcije kad krene u proboj zvučnog zida. I dogodilo se točno ono što sam očekivao — čim je Mario izbrojao početak Biološkog sata, svima im se nakon par sekundi rastegao osmijeh na licu.
Ne možeš ostati ravnodušan na lakoću s kojom taj velemajstor čas improvizira, čas ritmizira; na preciznost s kojom gradi tenziju i eksplodira točno u mikrosekundu, savršeno sinkroniziran s bubnjem. Činela još nije ni odzvonila kad mu je Viktor dobacio:
— Stari, uljepšao si mi dan!
Mogli bismo odmah izaći na binu i bilo bi odlično. Nego, tko je za pivu?
Teško je drugima opisati užitak zajedničkog sviranja s talentiranim muzičarima i dragim ljudima koji se međusobno cijene i glazbeno nadopunjuju. Nakon svake takve probe osjećam se kao preporođen — sve opet ima smisla. Još je veći gušt s dream teamom graditi nove pjesme, a i u tome smo, bogme, dobro odmakli.
Zašto ovo pišem? Zadnje vrijeme sve se više priča o nevjerojatnim AI programima koji ti “naprave pjesmu” za tridesetak sekundi. Ne moraš znati ništa o glazbi, ne treba ti bend, ni probe, ni tinitus nakon svirke — samo ubaciš temu ili stil, i nakon par promptova evo pjesme koja može odmah na radio.
Ne moraš zvati gitarista, pitati ga kako stoji u srijedu popodne s vremenom. Ne moraš slušati da on tada ne može, da mu više paše četvrtak — ali znaš da tad Mario ne može jer mu dolazi serviser bojlera. Predložiš subotu, ali, jebi ga, basist tad ide kod svojih na bakin rođendan.
Sve bi, naravno, bilo lakše i brže s digitalnim bendom koji košta dvadesetak dolara mjesečno i uvijek ima vremena za tebe.
Ali čemu to onda sve?
S kim ćeš nakon probe sjesti na pivu i komentirati kako ste bili dobri — ma kakvi dobri, genijalni !!! Kad dođe do muzike onda je put kojom dolaziš do pjesme istovremeno i cilj.
Jer s kim ćeš preslušavati snimke s probe, shvatiti sutradan da je pjesma ipak malko dosadna, i jedva čekati da na idućoj probi popravite slabe momente? A kad su popravljeni ste opet svi sigurni da to mora biti prvi singl i onda kad ste već mislili pakirat instrumenta se, kao magijom, dogodi neki rif koji povuče tekst iz davnina — i nastane nova novcata stvar koja je, naravno, apsolutno remek-djelo. Ali fakat! Ovaj put bez zajebancije.
Sutradan, ipak, odlučiš malo pričekati prije nego što je trijezne glave ponovno poslušaš.
Kad slušamo remek delo? (:
Da mi je biti muha ma tom zidu!
Baš mi je drago da vam je tak gušt, jer nama je. Moram priznati da mi je tužno bilo saznati da je nekim bendovima bilo mučno stvarati moje omiljene pjesme i albume.